-PIŠE: Dragiša Dožić
Raznovrsnost biodiverziteta Bjelasice i NP ,,Biogradska gora” stalno su predmet pažnje naučnog istraživanja različitih struka. Interes naučne javnosti je opravdan, ali je nedopustivo da prašumom šetaju planinari, skupljači ljekovitog bilja, pa čak, i lovokradice, ostavljajući posledice i tragove koji mijenjaju karakter prašume i režim zaštite. Osnovna zakonska i programska odredba je bila da u zonu I stepena zaštite – prašumski rezervat – može ući samo istraživač-naučnik, sa prethodno dobijenom dozvolom od uprava Parka i jasno definsianim projektnim zadatkom istraživanja i obavezom da rezultate istraživanja dostavi nadležnim organima. Vjerujem da je ta zakonska i programska odredba o upravljanju i uređenju Parka trajno na snazi i da se ona kao takva ne može mijenjati, jer bi radikalno promijenila status i kategoriju NP. Za implementaciju nekih zakonskih propisa potrebna su sredstva, koja određeni privredni i društveni subjekti ne mogu obezbijediti. Da li su, u konkretnom slučaju, u NP ,,Biogradska gora”, nedostatak finansijskih sredstava i neracionalna politika nadležnih organa prema zaštićenim prostorima odlučujuće uticali da se odstupi od osnovne djelatnosti Parka, utvrđene zakonom o nacionalnim parkovima, opredijeljene zaštiti i unapređenju izvornih prirodnih vrijednosti, kulturno-prosvjetnim potrebama i naučnoistraživačkom radu i zamijeni ekonomskom funkcijom i naporima za izvornim prihodima, na šetu najvrednijih djelova parka? Ta pojava je radikalizovana u Biogradskoj gori, rekonstrukcijom postojećeg restorana, povećanjem broja kamp kućica, a posebno namjerama o gradnji novog hotela, sa infrastrukturom i sistemom za prečišćavanje otpadnih i kanalizacionih voda, iz postojećeg, a vjerovatno i objekta koji će se graditi i to sve na obali Biogradskog jezera.
Ima li apsurdnijeg poteza u vrijeme kada se otvara poglavlje 27 o zaštiti životne sredine, radi učlanjenja Crne Gore u EU, i s obzirom na kritike Uneskovih eksperata na odnos države prema zaštićenim i upisanim prostorima? Sagledavajući tekuće aktivnosti u NP dolazi se do zaključka da su zaposleni svoje aktivnosti koncentrisali na dohodovnu funkciju, zapostavljajući zakonsku obavezu u oblasti zaštite i drugih funkcija NP. Takvim ponašanjem, došli su u sukob sa zakonskim odredbama, zbog čega bi trebalo da snose na samo veliku odgovornost, već i sankacije za devastaciju prostora i, uopšte, obezvređivanje složenog prirodnog objekta, koji za državu znači brend očuvanosti izvornih prirodnih vrijednosti. Nerentabilno poslovanje i, eventualna, trasnformacija u privredna društva s ograničenom odgovornošću, upućuju na strah da će zaštićeni prostori postati lak plijen moćnih tajkuna, kao „spasilaca” tih privrednih subjekata, izgrađujući biznis zone i rančeve na lokacijama, koje čine ekološku okosnicu Crne Gore.
Gospodo iz Nacionalnih parkova, zaštita očuvanja integralnosti najvrednijih djelova parka je prioritet ukupnih vaših aktivnosti, koje se godišnje planiraju. Te aktivnosti su po obimu složene i finansijski vrlo zahtjevne, pa traže, pored hitnosti, radi sprečavanja određenih procesa, sanacione zahvate, koji su van mogućnosti Nacionalnih parkova. Umjesto da ste obavijestili javnost i Vladu o destruktivnim prirodnim procesima, koji prijete opstanku Biogradskog jezera, a time i poremećaju uspostavljene prirodne ravnoteže, vi tražite pomoć nadležnih u poslovima koji devastiraju prašumski rezervat. Dvedesetih godina prošlog vijeka, ocijenjeno je, od strane naučnog savjeta i organa uprava NP, da je sanacija Biogradskog jezera najprioritetniji zahvat u oblasti zaštite. Naime, Biogradsko jezero je ugroženo od tri destruktivna procesa. Prvo, Biogradske rijeke, koja ga formira i, u isto vrijeme, zasipa otpadnim materijalom (šljunak, pijesak, lišće i drveni otpad). Drugi destruktivni proces, koji ugrožava nivo jezera jesu ponori, koji se nalaze u njegovom sjeverozapadnom dijelu. Treći faktor, koji utiče na njegovu postojanost, jeste prirodna čelenka, koja odvaja jezero od korita Jezerštice i koja otiče iz njega i svojim erozivnim dejstvom podriva prirodni bedem razdvajanja. Tada su organi Parka ocijenili da su potrebna ogromna sredstva za sanaciju Biogradskog jezera, po osnovu sva tri destruktivna faktora. U dogovoru sa predstavnicima tadašnjeg Izvršnog vijeća, zaključeno je da se pristupi sanaciji ponora u jezeru, kao destruktivnom procesu koji najviše ugrožava nivo voda. Na osnovu tog dogovora i obećane pomoći od Izvršnog vijeća, urađen je projekat Hidrološka i inženjerijsko-geološka istraživanja za potrebe sanacije Biogradskog jezera. Projekat i započeta istaživanja uradio je Zavod za geološka istraživanja Republike Crne Gore. Tom prilikom, do 1997. godine, po ovom projektu, izvedeni radovi opravdani su rezultatima istraživanja: riješena je geološka građa bliže okoline jezera; dobijeni su rezultati o hidrološkim odlikama terena i hidrološkim svojstvima stijenskih masa slivnog područja Biogradske rijeke i okoline jezera; dobijene su inženjerijsko-geološke odlike terena i stijenskih masa bliže okoline jezera; postavljena su osmatračka mjesta (pijezometri, prelivi i dr.) za dalje osmatranje. Izvedeni istraživački radovi dio su radova na ovom projektu, koje je trebalo nastaviti i u narednom periodu. Javnosti nije poznato da su radovi po projektu Hidrološka i inženjerijsko-geološka istraživanja za potrebe sanacije Biogradskog jezera nastavljeni, pa se može pretpostaviti da je i taj projekat suspendovan. Takođe, nema sazanja da su naučno-istraživački projekti po sledećim temama nastavljeni: Proučavanje parazitne i saprofitne mikroflore u šumama NP ,,Biogradska gora” (dr Dragan Karadžić); Program istraživanja herpatofaune planine Bjelasice sa težištem na područje NP (dr Georg Džukić); Rasprostranjenost i inventarisanje vrsta makromiceta u prašumskom rezervatu Biogradska gora (mr Boris Ivančević); Prilog proučavanja mikodiverziteta u NP „Biogradska gora” (Olga i Branislav Perić).
(NASTAVIĆE SE)